Besplatan život

Potpuno besplatan život u Srbiji? I to je moguće! Kako?
Prijaviš se na “Farmu”, tu nađeš ljubav svog života i pozoveš “48 sati svadba” i eto veselja. Kad dođe vreme, tu je emisija “Sve za bebe” i eto jeftinog rođenja! Zatim, odeš u “Trenutak istine”, priznaš sve i uzmeš lovu, ali, naravno, posle “Istine” mora doći do bračne svađe, ali tu je “Bračni sudija” gde se rešavaju problemi. U međuvremenu malo “Menjaš ženu”, središ kuću sa “Radnom akcijom”. Posle svega toga, pomirenje pada u “Sve za ljubav”. I na kraju SAHRANA! E, tu još nema ni jedan šou, ali i šta će ti, kad si mrtav ne moraš ništa plaćate, i to će neko drugi…

Crnogorac, Lala i Srbijanac leteli avionom

Leteli avionom Crnogorac, Lala i Srbijanac. Avion se pokvari negde iznad Egipta i padne pored Nila. Putnici izađu iz aviona gde ih odmah ščepaju tri krokodila i pojedu ih.

Posle tri dana leže krokodili na obali reke i pričaju.

Prvi krokodil: – Gde pojedoh onog Lalu, tako je debeo i mastan, već tri dana mi je muka.

Drugi krokodil: – Ma ti si još i dobro proš’o, onaj Srbin je tako žilav – nikako da ga svarim.

Treći krokodil (uz bolnu grimasu): – Ama… (stenje) šta tek ja da kažem, već tri dana serem samo ordenje.

Tuđman i Milošević

TUĐMAN: Dobro, smiri se. Jesi li se smirio?
MILOSEVIĆ: Miran sam. Ladan sam ko spricer… Onda, kad ces da mi pošalješ te Srbe?
TUĐMAN: Ne mogu, čovjeće.
MILOSEVIĆ: I bre šta si težak čovek! Digni, bre, veliku vojsku.
 Ja ću lično da organizujem da se to evakuiše ovamo, razumšs, ko fol zbegovi,
kolone nesrečnika beže pred ustaškom kamom… Oni dodju kod mene, a ti narodni junak, oslobodioc, razumeš,
 istorija će da te slavi! Posle, posle… kako vi kažete hiljada?
TUĐMAN: Tisuću.
MILOSEVIĆ: Jeste, “poslije tisuću godina Franjo Tuđman je koncem dvadesetog vijeka
 uspostavio modernu hrvatsku državu na cijelom njenom teritoriju”. A? I jos bez Srba! Bićeš, bre, bog!
TUĐMAN: Da budem iskren, ne zvući loše.
MILOSEVIĆ: Tako te volim! Vidim da si ozbiljan poslovan čovek, uvek ja govorim – sa takvim čovekom moze da se razgovara.
TUĐMAN: A ti bi sve Srbe?
MILOSEVIĆ: Dobro, sad… eto, možeš da zadržiš Pupovca i Uzelca.
TUĐMAN: I što ću onda s Krajinom bez Srba? Mislim, šta ce mi… uopće?
MILOSEVIĆ: Šta će mu Krajina?! ? Dal si ti normalan? A gde češ sa onim svojim Hrvatima iz Bosne, gde? U kujnu?
TUĐMAN: Šta ja znam… mislio sam u Istru.
MiLOSEVIĆ: Vidi: oslobodi Krajinu i pošalji meni Srbe i eto ti mesta koliko oćeš!
 Možeš da smestiš ne Hrvate iz Bosne nego celu rasejanu Hrvatsku!
 Mogu i ja da ti pošaljem nešto ALbanaca, jeftini su za održavanje.
TUĐMAN: Ne, hvala.
MILOSEVIĆ: Ma šalim se, bre! Gde bih ja bez Šiptara, šta ti je, da nije njih ja bi danas radio u Karić banki!
TUDMAN A da nema meni mojih Srba, ja bih preko tebe sređivao kredit za otkup stana u general Zdanovoj! uh
MILOSEVIĆ: Ha, Ta ti je dobra! Mnogo dobra! Samo što tebi Srbi više ne trebaju, čoveće.
TUĐMAN: Dobro, recimo da prijedlog vrijedi razborita razmišljanja. Kad si mislio to sve skupa da organiziramo?
MILOSEVIĆ: Kako kad? Odma, bre! Juće!
TUĐMAN: Odmah?! Jesi ti normalan? Pa srpanj je!!! …
MILOSEVIĆ: Srpanj, srpanj… koji to beše mesec?
TUĐMAN: Srpanj! Sedmi! Usred ljeta! A sezona?! Ne dolazi u obzir. Tako si me zajebo i devedesete!
MILOSEVIĆ: I bre al si namcor! Najpre, ono devedesete nisam zajebo ja. Biće sam ja mislio da je avgust listopad pa
 zvao na telefon usred osmog meseca da zar se nismo dogovorili za avgust?
TUĐMAN: Dobro, ali nemoj da se pročuje kako smo se dogovorili, evo i Alija dolazi…
MILOSEVIĆ: Ma šta bre Alija, njegove ćemo da potućemo…

Ponizi me

Srela se dva drugara Beograđanin i Zemunac, počnu
priču pa kaže Beograđanin:
– Jooj tebra što sam sinoć smuvao ribu, dobra,
zgodna, perverzna ma ful brate.
Dovedem je ja na gajbu, a ona klekne i kaže:
– Ponizi me frajeru!
– I ša si joj sve radio, a brate kaži? – pita ga Zemunac
– Pa ništa brate, obukao sam joj dres od Crvene Zvezde!

-Besplatan zivot u Srbiji ! -Kako?! -I to je mog…

-Besplatan zivot u Srbiji!
-Kako?!
-I to je moguce:
Prijavis se na “Farmu” tu nadjes ljubav svog zivota i pozoves “48 sati svadba” i eto veselja. Kad dodje vreme, tu je emisija “Sve za bebe” i eto jeftinog rodjenja!
Zatim odes u “Trenutak istine” priznas sve i uzmes lovu, ali, naravno posle “Istine” mora doci do bracne svadje, ali tu je “Bracni sudija” gde se resavaju problemi, u medjuvremenu malo “Menjas zenu”, sredis kucu sa “Radnom akcijom”.
Posle svega toga pomirenje pada u “Sve za ljubav”. I na kraju SAHRANA! E, tu jos nema nijedan sou, ali i sta ce ti, kad si mrtav ne moras nista placati, i to ce neko drugi…

Uspomena iz detinjstva

Bili Amerikanac, Francuz i Srbin i takmičili se ko ima bolju uspomenu iz detinjstva. Počinje Amerikanac:
– Ja se sećam kada sam bio u mami. Babica je bila mnogo zgodna, pa ja odlučim da izađem iz stomaka, ćapnem je za sisu i počnem seksualno da je zlostavljam.
Francuz kaže:
– Ja se sećam kada sam bio u mami. Bilo je mnogo vode u stomaku, pa sam tamo naučio da plivam.
Srbin počinje:
– Ja se sećam kada sam bio u tati. Tata poče da onaniše, pa ja pomislih “Gotovo je, sada ćemo svi izginuti” i uhvatih se za nešto i povikah “Drž’ se Stanoje, ako ovo ne izdržiš, nikada čovek od tebe neće postati! “

Beograđanin naučio pozu 69

Na jednoj žurci u Beogradu, sedi za šankom žena u
najboljim godinama i šmekne Beograđanina, ali dosta
mlađeg od nje, bez obzira na to ona se odluči da
da ga zavede. Uspešno se završilo zavođenje čak
ga je na kraju večeri uspela dovesti kod nje kući.
Tokom predigre iskusna žena upita momka zna li
pozu 69, a on malo postiđen odgovara da ne zna
i da nije baš najiskusniji u tim stvarima, ali pošto
je inteligentan ubrzo je shvatio o čemu se radi.
Nakon nekog vremena u svoj toj strasti žena
nesvesno pusti goluba (prdne), a Beograđanin
skoči, zgrabi gaće i počne se oblačiti.
Postiđena gospođa mu se izvini i objasni da zna to
ponekada da se desi te obeća da neće više, ali ne
leži vraže žena opet strasno zanesena pusti goluba.
Beograđanin opet skoči, zgrabi gaće, žena ga prigrli te
mu se poče izvinjavati, a on je odlučno prekide pa kaže:
– Slušajte gospođo, ova dva puta sam nekako izdržao, ali
još 67 puta NEMA TEORIJE!

Šta je vrhunac krize ?

Vrhunac krize, ili (neimaštine) je kada
uđeš u kinesku prodavnicu i zadržiš se toliko
dugo, da ti priđe prodavac i upita:
– Izvinite, možemo li vam nekako pomoći?
A ti onako zbunjeno gledaš, pa onda razjareno odgovaraš:
– Ma ne može bre, beži od mene, SAMO RAZGLEDAM!!!

Po kratkom postupku

Završio se rat, (normalno) mi pobedili i tako to. Na jednoj poljani odmara se vojska, a odmah do njih Šiptari podeljeni u tri grupice. Televizija slika prizor, pa pitaju jednog našeg da objasni što su Šiptari u grupama i šta da se radi s njima. Kaže ovaj naš:
– Ova prva grupa ti je OVK, njih ćemo normalno po kratkom postupku… , ovi drugi su tokom rata podržavali OVK, jebiga, i njih ćemo…
– A šta je sa ovom trećom grupom?
– E vidiš, to su ti tako reći naši Albanci, ovi što nisu bili separatisti, nego lojalni građani Srbije i Jugoslavije…
– Dobro, a je l’ ćete i njih po kratkom postupku…
– Pa… jebiga, moramo i mi da imamo gubitaka!

Doživljaj studenta

Doživljaj jednog studenta pri povratku iz Beograda za Rumu.
“Čekam ja voz za Rumu, kupim jafa keks i novine pa sednem na klupu i spustim pored sebe novine i jafu.
Kad odjednom dođe neki čiča i sedne pored mene.
Nisam obraćao pažnju na njega, ali u jednom momentu se začu neko šuškanje, pogledam u njega, kad ono čile otvara jafu. Uzme on jedan keks, pa drugi… Vidim ja da se on zaukava, pa zgrabim i ja jedan, pa on jedan, pa ja jedan i na kraju kad je ostao onaj zadnji, ”najslađi”, e njega sam mu ot’o, kad si mi već pojeo više od pola kutije nećeš i ovaj zadnji “najslađi”. Čiča ništa nije rekao na to, samo je ustao, bacio kutiju u kantu i produžio dalje. Bio sam zaprepašten svim ovim bezobrazlukom, ali u tom času naiđe voz, ja se lagano ustanem, uzmem moje novine sa klupe, kad ono moja jafa ispod novina…

Naše doba

Šta bi se dogodilo sa poznatim istorijskim i mitskim ličnostima da žive u naše doba:
– Milošu Obiliću bi se sudilo u Hagu zbog kršenja običaja i pravila rata i za međunarodni terorizam.
– Mojsije bi bio optužen za izazivanje opšte opasnost i remećenja prirodne okoline zbog epizode sa razdvajanjem mora.
– Edip bi pronašao dobrog psihoanalitičara i izbegao krvavi incest.
– Filipu Višnjiću i Homeru bi se sudilo zbog klevetanja i širenja lažnih vesti.
– Kraljević Marko bi dobio trajnu zabranu jahanja zbog pijanstva, kao i tužbu zbog navođenja životinja na alkoholizam kao i uništavanje putne infrastrukture.
– Sveti Ilija bi radio za EPS.
– Nikola Tesla bi i dalje bio ispred svoga vremena.
– Nostradamus bi imao svoju sopstvenu agenciju za proricanje i imao bi svoj termin na TV Pinku.
– Dekart bi rekao: Mislim… Vidi, zanimljiv program na TV-u!

Sastali se Rus, Amerikanac i Sribin, pa se prepiru…

Sastali se Rus, Amerikanac i Sribin, pa se prepiru. Prvi krene Rus:
• Kod nas postoji toliko visok čovek da kada digne ruke u vis – digne ih do neba!
Amerikanac će na to:
• Naš najviši čovek kada digne ruke u vis skoro da može da dodirne oblake!
A Srbin će:
• Mi imamo čoveka koji može da proturi ruke kroz oblake!
• A, da li napipa nešto mekano? – radoznalo će ova dvojica.
• Da, da, muda Kraljevića Marka!

Povratak

Po završetku martovskih sukoba na Kosovu, jedan Srbin bi da se vrati u svoju kuću pa zove da vidi ko sad tamo živi. Zove on i javlja se Albanac, pa mu Srbin kaže:
– Dobar dan, ovde Dragan, to je moja kuća pa bih ja da se vratim tamo da živim, znate, ako je moguće?
Albanac:
– Znam Dragane, kuća je super, ima đakuzi, bazen, sve što treba, kuća je najlepša, nema šta…
– Pa znate, imao sam i dva auta u garaži, šta je s njima… ?
– Ništa, autovi su u odlično stanje, super, jedni od najboljih stvarno nema šta, svaka čast vama na izbor!
– Ali imao sam i fabriku dole na kraju ulice, šta je s njom?
– Aaa fabrika, pa radi punom parom, proizvodi se, jedna od najjačih na Kosovo!
– Pa da li bi ja mogao da se vratim tamo?
– Naravno, naravno, Dragane, kad poželite!
– Jao gospodine, svaka vam čast, ja stvarno nisam sreo boljeg čoveka, nemam reči da vam se zahvalim, ja sam mislio da se neko šali sa mnom!
Albanac:
– Jebi ga Dragane, ti si prvi počeo!

Černobilske jabuke

Prodaje kumica jabuke na placu i viče:

“JABUKE, ČERNOBILSKE JABUKE!! “

Dođe jedan čovjek pa joj kaže: “Kako se usuđuješ prodavati takve jabuke! Tko će ti to kupiti? “

Kumica: “Kupuju ljudi, kupuju! Nevjesta za svekrvu, svekrva za nevjestu, punica za zeta, zet za punicu, albanci za srbe, hrvati za slovence..

Kupuju ljudi, kupuju”

Pad na testu

Američki marinac koji je završio sve američke specijalne obuke upita svog zapovednika da li na svetu postoji još neka bolja vojna formacija od njihovih marinaca, na šta mu ovaj odgovori:
– Čuo sam za neke Srbe, kažu da pale i ratuju sa svima od austrijske granice pa sve do Albanije.
Vojnik nije dugo razmišljao, spremio se i pravac Srbija. Nakon mesec dana, vraća se marinac sav tmuran i pokunjen.
– Što si se snuždio, nije valjda da te nisu primili? – upita zapovjednik.
– Nisam prošao na testu.
– Pa iz čega si pao, možda iz psihotesta?
– Ma nije iz toga, tu sam im postavio nove vremenske rekorde.
– Pa onda si verovatno pao na kondicionom ispitu?
– Ma i tu sam im postavio nove rekorde.
– Pa iz čega si onda pao?
– Nisam mogao objediniti jednu vežbu. Istovremeno dok trčim – da pucam i na leđima da nosim televizor, frižider i mikrotalasnu!

Vranjanac u hotelu

Sedi Vranjanac u jednom Beogradskom hotelu i zove konobara:
-Da mi ispečeš onuj kokošku, i pokaza na pauna koji se šepuri ispred hotela.
– To nije kokoška, to je ukrasna ptica koja mnogo košta, – pokuša da objasni konobar.
– Da mi ispečeš tuj kokošku, viče Vranjanac.
Gleda to šef sale, pa pozove konobara i održi mu kratko predavanje:
– Taj je bre bogat, platiće dobro. Pecite pauna.
Kad ga ispekoše i staviše na astal, kaže Vranjanac:
– A sad mi ispečite od ovaj komad za pola dinar!