Predloži Mujo Fati da je opali na drugačiji način.
Fata upita:
– Pa kako to misliš Mujo?
– Ja se popnem na orman, skočim i iz zaleta ti ga uvučem.
– Može – reče ona, legne na krevet, raširi noge i čeka. Skoči Mujo, promaši Fatu, polomi rebra o ivicu kreveta, leži kraj kreveta i stenje. Odjednom će Fata:
– J**em ja, Mujo, taj tvoj novi način. Ja ništa ne osetim a samo ti dole uživaš.
Dobila Pericina sestra prvu menstruaciju i silno se uplašila, jer kako to već biva, niko joj nije pričao o tome. Sva uplašena, ode kod Perice i požali mu se. Perica, onako umno, osmotri celu situaciju i reče: “Koliko znam i kako mi ovo sve izgleda, seko, izgleda da su ti odsekli kitu! “.
Pred kraj nedeljne mise, propovednik upita: – Koliko vas je oprostilo svojim neprijateljima? 80% ih podigne ruku. Propovednik ponovi pitanje. Ovoga puta svi odgovore, osim omalene starije žene. – Gđo Neely? Zar vi ne nameravate oprostiti svojim neprijateljima? – Ja nemam neprijatelja – odgovori kroz osmeh. – Gđo Neely, to je vrlo neobično. Koliko imate godina? – Devedesetosam – reče ona. – Oh, gđo Neely, biste li, molim Vas, došli ispred svih i rekli kako osoba može živeti devedesetosam godina i nemati nijednog neprijatelja? Mala, draga starica dotetura do govornice, okrene se okupljenima i kaže: – Nadživjela sam kučke!
Ulazi čovek u prodavnicu u kojoj radi plavuša: – Imate li tolet papir? – Imamo beli i ružičasti, koji želite? – Svejedno, koji mi vi date. – Ja bih vam preporučila da uzmete ružičasti, manje se prlja.
Nakon godinu dana braka žena kaže svom suprugu: – Znaš, bila sam glupa kada sam se za tebe udala. A muž će na to: – Znam draga, ali bio sam zaljubljen i nisam primjetio.
Pita učiteljica decu što je to herojstvo? Javi se Perica i kaže: – Herojstvo je kad nekom spasiš život. – Bravo, a jesi li ti nekom spasio život? – Jesam, svom nećaku! – A kako to? – znatiželjna je učiteljica. – Pa, lepo, sakrio sam sestrine antibebi pilule…
Napad’o sneg u Sarajevu i Haso sluša na radiju vest: “Mole se građani da parkiraju svoje automobile na strani ulice sa neparnim brojevima, da bi se mogao očistiti sneg barem sa jedne strane ulice. “ I Haso ode i preparkira auto. Sutradan, napadao jos veći sneg i Haso opet sluša vesti na radiju: “Mole se građani da danas parkiraju automobile na strani ulice sa parnim brojevima. “ I Haso opet preparkira automobil. Treći dan, opet napadao sneg i Haso sluša vesti. Baš kad je spiker trebao kazati na kojoj strani ulice da se parkiraju automobili, ono nestane struje. “Šta ću sad? “, misli Haso, misli, pa onako za sebe doda: – Ma, ko ga jebe, nek’ danas ostane u garaži!
Došla unuka kod bake na selo. I jednog dana unuka ogladni. – Bako, hoćeš mi napraviti pomfrit? – A šta ti je to, sine? – To ti je kad se krompir izreže i isprži na ulju. Napravi baka pomfrit. – Bako, imaš li kečapa? – A šta ti je to, sine? – To je ono što se stavlja u picu (pizzu). – Ne išla ti ja dete, u ovo doba kurca po selu tražit’…
Sretnu se dva Dalmatinca, kaže jedan drugom: – Je li Stipe boga ti, je l si čuja ti da su Hercegovci napravili spejs šatl? – Eee boga ti, nisam! – Eee da, i sjutra odlaze u svemir! – Je li boga ti, pa oće l’ svi otić’?!
Došli božićni praznici. Roditelji sinu i ćerkici kupili poklone i stavili ih pod jelku. Dolazi sin i uzima jedan paket. – To je za sestru – kaže mu mama. – Dobro, uzeću ovaj – kaže dečko. – I taj je za sestru. – A ovaj… – I taj… – Pa koji je moj… – Onaj mali… I tako brat je sedeo na stolici, igrao se sa svojom igračkicom, jo-joom, i gledao sestru kako se zabavlja… – Ti nemaš ovoliko igračaka kao jaaaaaa – podjebavala ga je sestra. – Jebiga, neko ima jo-jo, a neko leukemiju…
Dragi moj sinek Štefek, Evo, bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti polafke, jer znam da ti nemreš brzo čitati.
Ne buš prepoznal hižu kad dojdeš, jer smo se preselili. Adresu ti još nemrem poslati, jer su bivši stanari odnesli broje vu svoju novu hižu da ne buju morali svoje adrese menjati.
Nova hižica ima odličnu vešmašinu, ali ne dela dobro. Jučer sam dela oprati japine dve košulje i onaj zeleni šorc, povukla lanac i robe više nikam ni!
Japa je dobil odličan novi posel. Ima pod sebom 500 ljudi. On je sad grobar tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konačno pokopali vujca Jožu. Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil skril još onega Božića kad nas je pobedil na skrivača.
Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin ili kćer, nemrem ti povedati jel si vujec ili vujna.
Kaj ti bum još povedala? Sećaš se stričeka Blaža? Onoga kaj se je navek falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni.
Prošli teden se vtopil tvoj kum vu kaci z rakijom. Više njih ga je pokušalo spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasili kad smo ga kremirali.
A ujna Ruža? Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad pije kavu, ne mre spati, a ja kad spim, ne mrem piti kavu.
Neki dan kad smo išli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu našeme selu, je bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim štengama. Tri sata smo čakali da se buju opet pokrenule. A onda je tvoj bratić Jožek zatvoril izvana vrata od auta i ostavil ključe nutri, pak smo svi kaj smo bili v avtu morali čakati još dve vure dok je on išel doma po rezervne ključe.
Jako nam fališ, a naročito od kak si odišel. Moraš nam pisati kak ti ide s tvojom novom curom stranjkinjom. Nemreš si zamisliti kak smo se svi obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu s tom Hepatitisom. Kaj je ona iz Grčke?
Ovo bum ti pismo poslala po Martinu, kaj sutra putuje vu Zagreba. Kaj bi ga mogel dočekati na kolodvoru? Ak buš videl strinu Maru, lepo ju pozdravi, a ak ju ne buš videl, nemoj ju pozdraviti.
Voli te tvoja mama,
Jožica
P. S. Htela sam ti poslati sto kuna v pismu, al sam već zalepila kuvertu.
Leži Mrča i tuguje, prilazi mu drugi Crnogorac, legne pored njega da podele tugu, pa kaže: – Ooo Milune, što činiš jadan, što si mi tako tužan! ? – Ma pušči me Radovane, otac mi je bolestan. – Ooo nijesam znao, pa kako mu je? – Ma eno ga u bolnici u Beogradu, na aparatima je. – Ooo viđu, viđu, pa je l dobija jadan! ?
U jednom kvizu Mujo odgovara na pitanje za milion eura. Pitanje glasi: ”Koja ptica ne pravi gnijezdo? ”. Ponudjeni odgovori su: A: Vrabac. B: Lasta C: Kukavica. Razmišlja Mujo i na kraju zatraži pomoć prijatelja. Pozovu oni Mujinog jarana Hasu, a on poslije kraćeg razmišljanja kaže: – Kukavica! Mujo posluša i osvoji milion. Sutradan Mujo odvede Hasu u najskuplji restoran da ga časti. Kad su sjeli upita: – Bogati, Haso, kako si znao, da je baš kukavica ptica koja ne pravi gnijezdo? A Haso će: – A jebi ga, sve kontam šta će joj gnijezdo kad živi u satu!!!
Zadala učiteljica domaći zadatak na temu kako smo nastali. Dolazi Perica kući i pita mamu da mu objasni kako je to on nastao. Mama mu odgovori: – Pa vidi Perice na neki način ti si nastao od krompira. Zbunjeni Perica da ne bi zaboravio odluči da ponese krompir u školu da ga podseti od čega je nastao. Sutradan pita učiteljica Pericu od čega je nastao, a on se priseća pa počne da odgovara: – Pa ja sam nastao od kkkkk… ma hoćete da vam ga izvadim! ?!
On: – Predivno izgledaš. Ona: – Hvala. On: – Lijepa si. Ona: – Ok. On: – Sviđaš mi se! Ona: – Žao mi je, ali moje srce pripada drugom. On: – Pa nema veze, imaš ti i drugih organa.
Putin u posjeti jednoj od Moskovskih škola. Direktor škole zaželio dobrodošlicu, odrżali se govori, bili su kava i kolači, poslije čega su učenici mogli Putinu postavljati pitanja.
Ustaje Sergej: Gospodine predsjedniče imam tri pitanja: – Zašto je Rusija privlastila Krim? – Tko je ubio Njemcova? – Zašto bombardirate civilno stanovniśtvo Sirije?
Iznenadjeni Putin otvara usta i u tom trenutku se javlja školsko zvono.
Prošao školski odmor i svi se vračaju, te nastavljaju sa pitanjima.
Ustaje Viktor: Gospodine predsjedniče ja imam pet pitanja:
– Zaśto je Rusija privlastila Krim? – Tko je ubio Njemcova? – Zašto bombardirate civilno stanovništvo Sirije? – Zašto je školsko zvono, zvonilo dvadeset minuta prije vremena? – Gdje je Sergej?