Na konferenciji za štampu Džordž Buš odgovara na pitanja novinara. Pitanje postavlja irački novinar: – Mi u Iraku volimo da gledamo američke filmove, a posebno seriju “Star Wars”. U mnogim serijama pojavljivale su se ličnosti iz raznih zemalja, ali nikada niko iz moje zemlje. Zašto se niko iz Iraka nije pojavio u toj seriji? Buš: – Zato što se radnja odigrava u budućnosti!
Dodje covek na Trg Republike, a na trgu crne zastave. Pridje covek milicajcu i upita ga – Zasto su podignute crne zastave? – Umro Tito. Ode covek u prodavnicu, proseta se, varti se na trg kod milicajca i upita ga: – Zasto su podignute crne zastave? – Umro Tito. Ode covek na ulicu, proseta se, vrati se na trg kod milicajca i upita ga: – Zasto su podignute crne zastave? – Ta, covece, rekao sam vam sto puta: Umro Tito. – Ali, ja to volim da cujem.
Smaraju se u paklu Gadafi, Sadam i Sloba. Dosadila ova dvojica Gadafiju pa zatraži od đavola telefon, da okrene familiju u Libiji. Da mu đavo telefon, ali kada je završio razgovor, naplati mu 500 eura. Za njim zatraži i Sadam telefon da nazove svoje u Irak, đavo mu da, ali kada je završio njemu naplati 100 eura. Snimio to sve Sloba pa zatraži od đavola da okrene drugara u Srbiji, i đavo mu dade telefon. Završio on razgovor, ali đavo mu ne naplaćuje, pa mu sve neprijatno, te upita đavola: – Koliko sam dužan? – Ma ništa Slobo, kuliraj – reče đavo – Kako ništa, pa njima si naplatio! ? –.
– Ma opusti se Slobo tarifa pakao-pakao je džabe, u istoj smo mreži, imamo besplatne minute…
Našli se na pustom ostrvu Koštunica, Tadić i Čeda. Tad na ostrvu preko puta ugledaše super zgodnu, golu ribu. Vidi je Čeda pa pomisli “ja sam, bre, mlad, preplivaću do tamo”. Krene on da pliva, međutim, na pola puta vidi da ne može, pa se vrati. Onda reši da proba Tadić. Pomisli “trenirao sam vaterpolo, preplivaću to nekako”. Krene i on, prepliva nešto više od Čede, ali i on odluči da se vrati. Sede Čeda i Tadić na obali onako izbedačeni što ne mogu kod ribe, kad će Koštunica: – Šta vam je bre, pa vidi se i odavde…
Budi se Mira Marković usred noći i primeti kako Slobe nema u krevetu. Ogrne se kućnom haljinom i krene u potragu za njim mračnim hodnicima vile na Dedinju. U jednom trenutku, iz mraka ispred nje bane Sloba. – Oh, Bože! – vrisne Mira uplašena. – Miro, sto puta sam ti rekao da me kod kuće možeš zvati Sloba!
Dolazi čiča od 60 godina na glasanje, uzima glasački listić, glasa, te uze stolicu od jednog člana komisije i sedne pored vrata. Gleda ga ovaj ispod oka pa ga upita: – Čiča što mi uze stolicu? Je l’ vam nije dobro? – Ma dobro mi je, nego hoću da sačekam oca, a ne znam hoće li skoro doći. – Pa dobro što ne odete kući i sačekate ga, doći će kući posle glasanja. – A ne mladiću, on ne dolazi kući već 25 godina, jer je umro početkom devedesetih, ali zato redovno dolazi na svake izbore, pa reko da ga vidim…
Otišao Obama u posjet osnovnoj školi. Nakon svojeg govora dao je djeci da ga pitaju što žele. Jedan mali dječak podigne ruku i Obama ga pita za ime: – Stanley. – odgovori dječak. – Što želiš pitati, Stanley? – Imam tri pitanja: Prvo, zašto je SAD napao Irak bez dopuštenja UN? Drugo, što se zapravo dogodilo sa Osama Bin Ladenom? Treće, zašto smo toliko zabrinuti zbog brakova homoseksualaca kad pola Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje? Upravo u tom trenutku zazvoni zvono za odmor. Obama kaže da će nastaviti nakon odmora. Kad su se vratili s odmora Obama kaže: – Gdje smo ono stali? Aha, vrijeme za pitanja. Ima li netko pitanje? Drugi dječak digne ruku. Obama ga upita za ime. – Steve. – odgovori dječak. – Što želiš pitati? – Zapravo imam samo dva pitanja: – Prvo, zašto je prošlo zvono za odmor zvonilo dvadeset minuta ranije nego obično? – Drugo, gdje je nestao Stanley?
Pita Tuđman đavola: Je l’ mogu da pozovem Zagreb samo na minut i vidim kako stoje stvari u mojoj zemlji?
Zanima me kada ćemo u Evropu.
– Može – odgovori đavo Završi Tuđman razgovor a đavo mu kaže – Ovaj poziv košta milion dolara.
– Nema problema.
Reče Tuđman i plati.
Čuje to Sadam pa i on upita: – Mogu li i ja da nazovem Bagdad? Ovi moji imaju probleme, pa me zanima kako ih rešavaju. –
Može, ali će te to koštati 2 miliona dolara. -Kaže đavo.
Sadam završi razgovor i plati.
To je sve čuo Milošević pa upita đavola: -A je l’ mogu ja da nazovem Beograd? Zanima me da li su sačuvali Kosovo, da li se popravio standard i mnogo toga još. – Može.
-Reče đavo. Kad je završio razgovor Milošević upita: -Koliko treba da platim?
– Ništa. – Odgovori đavo. – Kako ništa.
Ova dvojica su platili po milion i dva a ja ništa.
– Kad zoveš iz jednog pakla u drugi, računa se kao lokalni poziv.
Šetaju naš premijer i njegova supruga pa stanu kod izloga i gledaju porasle cene svega, uđu u jednu radnju, a ono porasle i cene osnovnih životnih namirnica.. A premijer dobije napad osećajnosti pa poče da plače… Vidi to jedan policajac pa priđe: – Gospodine premijeru ima li problema, vidim plačete? – Ma ništa, ništa, vidim cene pa mislim kako li je teško našim penzionerima kad ništa ne mogu da priušte sebi sa tako malim penzijama, užas… Vidi to jedan penzioner, prilazi pa saosećajno pita policajca: – Jel’ Boga ti, zašto plače naš premijer? A pandur ga udari po glavi: – Zbog tebe pizda ti materina, zbog tebe!
Razgovaraju hirurg, arhitekta i političar o tome koji je najstariji zanat na svetu. Kaže hirurg: – Bog je od Adamovog rebra napravio Evu. Eto, bio je prvi hirurg i to vrlo dobar. Prekine ga arhitekta: – Čekaj, Bog je Evu napravio tek šestog dana. Seti se samog početka, prvo haos, pa je nastao red. Ko bi mogao da napravi red osim arhitekte? Na to će političar: – Dobro, ljudi, a šta mislite, ko je napravio haos?
Ukazao se Slobi jedne noći Tito, pa ga pita: – Kaj je, zemljak, imaš problema? Zakuka Sloba: – Ne znam kako si ti izlazio na kraj, ali ovo je sve teže! Vojska i policija mi se otimaju kontroli, a radnici i penzioneri izlaze na ulice! To je kraj! Šta da radim? Tito ga očinski pomilova i kaže: – Uradi ovako: vojsku pošalji na granice, policiju na radnike, i videćeš onda reda! – A penzioneri? Šta ću sa njima? – Ne brini za penzionere – odgovori Tito. – Samo ti njih pošalji meni!
Koliko generala/političara treba da zamene sijalicu? 1. 000. 001. Jedan da zameni sijalicu, a ostalih 1. 000. 000 da obnove civilizaciju do trenutka kada joj je sijalica ponovo potrebna.
Održao se skup nacionalnih manjina u BiH, pa se skupili njihovi predstavnici i hvale ko je u čemu dobar. Kaže Slovenac: – Mi smo našli jednog čoveka bez kičme, ugradili smo mu novu kičmu za tri dana i eno ga živ, zdrav, traži posao po Evropskoj Uniji i odlično se oseća… Kaže Crnogorac: – Mi smo našli čoveka bez oba plućna krila, ugradili smo mu nova za tri dana i eno ga živ, zdrav traži posao po Americi i odlično se oseća… Na to dobaci Bosanac iz mase: – Ajde bolan nije do ništa! Mi smo našli trojicu bez mozga, za tri dana ih postavili na čelo države, pola BiHa se raštrkalo po svetu, traže posao, a njih trojica su i dalje bez mozga i odlično se osećaju!