Doselio se Perica sa roditeljima u Zagreb. Prvog dana izadje on napolje da se igra, naidje na grupu decaka koji igraju lopte i pita: – Momci, ja sam Perica. Da igramo fudbal? Ovi ga ignorisu. Ide on dalje, naidje na drugu grupu, ista prica. Ode jos malo dalje, naidje na neku decu, pita – Momci, ja sam Perica. Da igramo fudbal? – Stima, kaze jedan od njih, ali mi nismo momci nego decki, ti nisi Perica nego Stef, i necemo igrati fudbal nego bumo pikali nogomet. Perica, naravno, pristane, pocnu oni da pikaju nogomet kad u zlo doba Pericin otac zove sa balkona: – Perice, dolazi na rucak. Perica nista – on je Stef, ne? – Perice, dolazi na rucak||| Nista – Perice, mamu ti jebem, dolazi na rucak dok ti ja nisam dosao dole| Drekne otac. Vraca se Perica kuci, tuzno klima glavom i kaze – Eto ti, ne mozes da budes Hrvat ni pet minuta a da ti neki Srbin ne psuje majku|
