Umrla Piroćancu žena, i ode on u opštinu da promeni ženi ime. Otišao kod službenice te će ona njemu:
– Dobro, kako hoćeš da se zove tvoja žena?
– Prvo, ona je umrla i neće više da se zove, a drugo, ja hoću samo prezime da promenim.
– Pa dobro čoveče, šta će ti to?
– Ma naš’o sam mlogo lepi polovni spomenici, al’ nikako ne mogu da ugodim prezime!
