Pošao Lala iz sela u varoš kod svog rođaka koji tamo ima apoteku. Samo što je stigao, a rođak na vratima apoteke. Upita ga Lala:
– Ta kud si krenuo, tek sam došao?
– Ma moram u grad po neke lekove, taman si stigao da mi pričuvaš apoteku. Al’ nemoj da izdaješ nikom ništa, ne želim nezadovoljne mušterije.
– Ta, ništa ti ne brini – reče mu Lala.
Predveče se vraća Lalin rođak u varoš, a varošani ga dočekaju na nož:
– Pa jesi li ti normalan, kome si ostavio apoteku?! Onaj tvoj prodaje ricinus kao lek za prehladu!
Dođe rođak kod Lale i besno poviče:
– Pa šta sam ti ja rekao, da nikom ništa ne izdaješ?! Uostalom kakav ti je to lek protiv prehlade – ricinus?!
– Ta, najbolji – odgovori Lala kao iz topa – Vi’š onog čoveka tamo di se drži za banderu? Di sme da kine?