Na njivi se nešto Lala naljutio na Sosu. Seo u kola, ošinuo konje, a Sosu ostavio da ide peške. Trčala Sosa za kolima, molila da je poveze – ako baš neće napred, a ono bar u šaragama(stražnji deo kola). Ali, Lala je bio neumoljiv. Negde pred samim selom počeše da sevaju munje i pada kiša.
Odjednom, uz strahovit tresak, udari grom pravo iza Lale, baš u šarage. Okrete se Lala i reče razočarano:
– A tako me je lepo molila!