Priča đetić đetiću jednu anegdotu:
– Stojim ti ja sa svojim pobratimom Vukašinom i gledamo kako tuku jednog momka… Pita on mene, dal’ da se umešamo, a ja reko da sačekamo malo.
– Skupilo se još naroda pa se pridruži onima da biju onog jadnog momka… Opet on pita mene dal’ da uletimo… ja jok… ček još malo… Dođe još naroda… i opet ista priča… Dal’ da uletimo?
– Ajde ulijeći… – kažem ja.
– I šta bi?
– Razbismo ga ka’ pi*ku!!!
