Raspravlja crnogorska skupština na Cetinju o ujedinjenju.
Jedan Crnogorac predloži da se ujedine sa Srbijom.
Predsjedavajući odgovori da to ne bi bilo dobro zbog dvije dinastije i zato što bi bili ugnjetavani.
Drugi predlozi da se ujedine s Hrvatskom.
Predsjedavajući odgovori da ni to nije dobro, jer su geografski nepovezani.
Treći poslanik predloži da se Crna Gora ujedini s Bosnom i Hercegovinom.
Drugi poslanik javi se za riječ i objasni da ni taj predlog ne valja, jer su siromašni i Crnogorci i Bosanci.
Onda neki čiča predlozi da objave rat SAD.
Predsjedavajući ga upita: “Zašto baš to”, a čiča odgovori:
“Pa, Njemačka je objavila rat SAD-u, izgubila rat, ali je postala
najbogatija evropska drzava. Japan je objavio rat SAD,
izgubio rat i post’o najbogatija zemlja u Aziji. ”
Na to će predsjedavajući: “A ko garantuje, jado, da ćemo mi izgubiti? ”
Na kraju ipak odlučiše te se spojiše sa Bosnom i Hercegovinom, ali sad nastade novi problem – nikako da se dogovore oko imena nove drzave.
Nakon dugog glasanja i prepucavanje prihvaćen je slijedeći prijedlog:
Crna Bosna i još Gora Hercegovina
