Na velikoj prekookeanskoj lađi viknuše da je u more pao neki Amerikanac. Viču da ga treba spasavati, ali niko ne skače u more. Onda, na sveopšte iznenađenje, u more skoči Lala.
Praćakali se po vodi Lala i Amerikanac sve dok ih mornari ne izvukoše na palubu. A tamo oduševljenje! Grle i ljube hrabrog spasioca Lalu. On se okreće, kao da nekog ili nešto traži i zapciva:
– Nek se zna… da mu je*em celu familiju… onom, ko me gurn’o sa palube!
Posle rata, u jednom banatskom selu, lekari leče stanovnike od polnih bolesti. Pregledali Lali polni organ, analizirali mokraću i sad lekar diktira nalaz – kaže:
– Pišite, kisela reakcija.
Izašao Lala i kaže pajtašima:
– Bog i’materin, pa ovi i po ku*cu poznajedu ko je reakcija!
Nazove doktor Lalu pa mu kaže: – Lalo imam za tebe dve vesti, lošu, a drugu bogami još lošiju. Lala se unerovzi, šeta sa onom slušalicom oko stola te reče: – Ta govori više bog te materin! Hoćeš prvo lošu ili još lošiju – upita doktor – Ta, daj prvo tu lošu. – Vidi po nalazima imaš težak rak i Imaš još 24h života. – Ta koja je onda još lošija bog te ne ubio? – Pa jeb*ga pokušavam da te dobijem od juče.
Uleće Lala u apoteku pa počeo da pomera ljude koji stoje u redu: – Ta sklon’te se ljudi božji, eno mi sosa leži tamo. Počeli ljudi da se sklnjaju Lali s’ puta, pa mu sve viču hajde Lalo prolazi, požuri… Stiže Lala do pulta, prodavačica ga upita: – Šta se desilo Lalo, kaži brzo šta ti treba? – Ta id u očin, daj mi pet kon*doma, brzo dok mi Sosu nije zabolela glava…
Poslali Lalu u ime jedne ugledne Novosadske firme na službeni put u Kinu. Prve noći Kinezi mu dovedu žensku u sobu da se malo opusti, i dok je radio radnju sa njom ona svo vreme uzbuđeno viče: HAŠINOTANA, HAŠINOTANA… Nema Lala pojma Kineski pa skonta da se to viče kada se neko oduševi. Odvedu sutradan Kinezi Lalu na golf, na potezu jedan Kineski biznismen i udari onu lopticu sa 80 metara i pravo u rupu je ubaci, a Lala će oduševljeno: – HAŠINOTANA! Pogleda ga Kinez začuđeno pa ga upita: – Kako bre to misliš pogrešna rupa?! ?
Vraća se Lala kući sa njive, ulazi u spavaću sobu kad tamo Sosa, sedi gol*išava na sred patosa. – Ta, ženo božja zašto si gol*išava? – Ta kako neću biti gol*išava, kada nemam šta da obučem, škrtice jedna ne znaš mi ni haljinu kupiti… Popizdi Lala pa ode do ormara, otvori ga pa kaže: – Ta id u očin, kako nemaš šta obući, evo vidi bela suknja, žuta suknja, crvena suknja, zdravo komšo, plava suknja…
Žalio se Lala prijatelju kako kad ode na njivu, negde oko podneva uvek zaželi da opali Sosu. Ali dok on ode kući, dok završi pos’o, dok se vrati ponovo na njivu, od rada nema ništa jer već padne mrak. Prijatelj mu dade savet:
– Ponesi ti lovačku pušku u njivu, pa kad ti se pri*ebe a ti pukni u vazduh da daš Sosi do znanja da odmah dođe u njivu. Opali Sosu, pa nek ona ide kući, a ti ostani da radiš. I tako nećeš izgubiti dosta vremena.
Tako i beše, posluša Lala prijatelja. Posle izvesnog vremena sretoše se oni opet i upita prijatelj Lalu kako sad idu stvari, a Lala mu odgovori:
– Ma beše lepo dok ne poče sezona lova, pa sad Sosa trči na sve strane, ne može da postigne, a i ja ne mogu da stignem na red.
Zove Lala skupštinu: – Haloo, kaž’te mi je l’ sam ja to skupštinu dobio? – Jeste, izvolite, kažite… – Kaž’ ti meni derane, šta mi sve treba da postanem poslanik? – Jeste li vi normalni gospodine? – Ta nisam id u očin, šta mi još treba?
Došao Lala u jednu venecijansku antikvarnicu i opazio malu bronzanu figuricu pacova. Fasciniran figuricom, upita starog prodavca za cenu:
– Dve hiljade lira za figuricu, petsto hiljada lira za legendu o figurici! – odgovori starac.
– Je*eš legendu, uzeću samo figuricu – odgovori Lala.
Izašavši iz dućana primeti, međutim, dva pacova kako ga slede. Uskoro su iz rupa i kanalizacije počeli da izlaze i drugi pacovi. Nervozno se okrećući, nakon pola sata Lala prestravljen ustanovi da ga prate hiljade pacova.
Izbezumljen od straha, sada već trčeći, Lala konačno dođe do obale i baci figuricu u more. Na njegovo zaprepaštenje, pacovi su do zadnjeg skočili za figuricom u vodu. Potresen i znojav, vrati se u antikvarnicu.
– Aha, vidim da ste došli po legendu o figurici. – dočeka ga starac.
– Ma je*eš legendu! – odmahne Lala – Nego možete li vi da mi napravite figurice Crnogoraca, Bosanaca i Madžara u nji’ovim nošnjama?
Razgovaraju Sosa i Lala ujutro: – Lalo, je l’ bi hteo da nam napravim kajganu sa slaninom i kobasicom za doručak? – Ta, ne mogu Soso, od ove vijagre sam skroz izgubio apetit.. Došlo vreme ručka, a Sosa pita Lalu: – Lalo, a da nam časkom skuvam supu i ispečem mesa i krompira? – Ta, ne mogu Soso, ova vijagra mi načisto ubi apetit.. Došlo vreme za večeru a Sosa uznemireno pita Lalu: – Lalo, da nam časkom spremim neki sendvič, 8 sati je naveče? – Ta, ne mogu Soso moja, ova vijagra mi načisto ubi apetit.. – Pa dobro Lalo, silazi više sa mene, ja krepa od gladi!
Slušao Lala priče da su marsovci mali, zeleni i izrazito buljooki. Orao on jedno jesenje popodne, mrak se brzo spuštao, a on rešio da dovrši oranje i tako zaorao još nekoliko brazdi. Kada se vraćao sa njive, pored puta, u živici, spazi pravog marsovca. Bio je onakav kakvog ga i opisuju: mali, zeleni sa izrazito buljavim očima. Ugasio Lala motor traktora, prišao marsovcu, sagnuo se i od straha zamuca:
Seoski siledžija čekao nekog “prijatelja” da ga isprebija, ali zabunom u mraku, uhvati Lalu. Dobro on izubijao Lalu, pa kad je Lala zacvilio, siledžija vidi da je pogrešio, da nije to taj koga je čekao.
Dok je stajao onako zbunjen, Lala otrese prašinu sa sebe i kaže onako sažaljivo:
Došao Lala na sajam cveća u Amsterdam i tamo razmenjuje iskustva sa ostalim proizvođačima cveća. Gleda one lale, ruže, bele rade i ostalo pa pita jednog domoroca:
– Može li od ovih belih rada da se napravi musaka?
– Može. – kaže Holanđanin.
– Ta kako? – pita Lala.
– Pa uzmeš šerpu, staviš na dno red belih rada, pa meso, pa sve tako redom i na kraju poliješ jajima i staviš u rernu da se zapeče. Zar vi isto tako ne radite?
– Ta ne radimo baš tako. Mi uzmemo šerpu pa stavimo pod krevet, Radu stavimo u krevet, meso turimo u Radu, a jaja landaradu li landaradu! – odgovori Lala šeretski.