Seljak se vraćao pješke u svoje selo. Usput je kupio jednu kantu, kanistar boje, dva pileta i jednog gusana, sve živa perad. Kad je izišao iz trgovine, zastao je i počeo razmišljati kako će sve ovo što je kupio donijeti kući. I dok je tako mozgao, pojavi se neka žena i upita ga za put u selo koje se nalazilo blizu njegovog sela. – Baš dobro, – kaže seljak, – na mom imanju ima jedan popreèni put koji vodi pravo do tvog sela. Ja bih te mogao odvesti do tamo, ali jo¹ ne znam kako ću i sam stići kući sa svim ovim teretom. Žena mu predloži: – Stavi kanistar s bojom u kantu i nosi kantu u jednoj ruci, gusana u drugoj ruci, a piliće stavi ispod svake ruke po jedno. – Puno ti hvala! – odgovori čovjek i njih dvoje krenu zajedno put pod noge. Nakon nekog vremena čovjek reče: – Hajde da skratimo put i pođemo ovom prečicom koja vodi kroz šumu, jer ćemo tako dobiti mnogo više na vremenu. Žena ga pogleda s izvjesnim oprezom, i odgovori: – Ja sam sama s tobom i ne mogu se obraniti. Kako mogu biti sigurna da me ti, kad uđemo u šumu nečeš silovati? – Ja teglim kantu, pun kanistar, dva pileta i gusana. Kako bih to mogao učiniti s tobom sa svim ovim teretom na rukama? Ako pustim gusana i piliće, pobjeći će mi svi! – Vrlo jednostavno, – nestrpljivo će ona. – ti staviš gusana na zemlju i pokriješ ga kantom, kanister s bojom staviš na kantu kao sigurnost da gusan ne pobjegne… – A ova dva pilića? – Ja ću ih držati!
