Umro Crnogorac, i na sahrani se našla dva Piroćanca.
Stoje oni, uz sav drugi narod, pored sanduka i slušaju govore rodbine, prijatelja i komšija, kako je već to red i običaj.
Jedan od govornika reče:
– Rodijo si se ka tić, živjeo si ka tić, i umro si ka tić, …
Na to će jedan od Piroćanaca:
– Ovog mora da su iz praćku sfrljali!