Starija gospođa, u osamdesetim, ali još uvijek prilično živahna, ulazi u apoteku:
– Dobar dan, gospodine. Imate li aspirine?
– Imamo, gospođo.
– A analgetike?
– Svakako, gospođo.
– I antireumatike?
– Naravno, gospođo.
– A Viagru?
– Imamo, gospođo, ali za Viagru Vam treba lječnićki recept.
– A gel za hemeroide?
– Imamo, gospođo.
– A imate li nešto biljno za jetru i žučnu vrečicu?
– Svakako, gospođo.
– A antidepresive?
– Imamo, gospođo, ali samo na recept.
– A sredstva za spavanje?
– Da, ali opet vam je potreban recept.
– Nešto za poboljąanje pamćenja?
– Naravno, imamo i to.
– A pelene za inkontinenciju?
– Naravno, tamo su na polici.
– Imate li…
– Slušajte, gospođo, ovo je najbolje opskrbljena apoteka u gradu s nadaleko najboljom ponudom. Što vama zapravo treba?
– Znate, krajem mjeseca vjenčat ću se s Ivekom ima 95 godina, pa nas zanima ako možemo kod vas otvoriti knjigu poklona za mladenace.
