Cijela obitelj sjedi za stolom i čeka sa doručkom, da im se pridruže mladenci poslije svoje prve bračne noći.
Kajgana se hladi, kava isto a njih još ne ma.
-Zašto ih ne ma tako dugo? -glasno misli mama mladoženje.
Znaš mama… -želi odgovoriti mlađi brat mladoženje ali ga mama prekida:
-Ajde šuti! Ne interesira me što o tome misli osmogodišnjak.
Prolaze sati. Mama pripremila izvanredan ručak, zove cijelu obitelj ali mladenci opet ne dolaze.
-Zašto ih opet ne ma? -nestrpljivo će mama.
Mama… -počinje mlađi brat ali opet ostaje ušutkan.
Prolaze sati. Mama pripremila večeru a mladenaca opet ne ma.
Mama mislim… počinje sa strahom mlađi brat mladoženje sa strahom, da će opet biti prekinut.
-Dobro, reci konačno što ti misliš?!
Znači ja ne znam zašto ih još nema, a htio sam reći, da mi je noćas netko ukrao ljepilo za modelarstvo koje sam držao u teglici sto je ostala od vazelina.